Myspace Graphics
Myspace Layouts
Layout By
Myspace Layouts
glitter-graphics.com Ledja - MEDICINA
   

MEDICINA

Dobrodošli na moj blog

18.02.2008.

Ledja

Bol u ledima sirom svijeta stvara stetu od preko sto milijardi dolara godisnje (ako se uracuna gubitak u produktivnosti)!

Ljekari se u principu slazu u ocjeni da je uzrok u vecini ovih slucajeva stres i/ili oslabljena muskulatura. Trebaju nam snazna leda, stomacni misici, i misici kukova da bismo odoleli gravitaciji i da nas drze uspravnima. Kako su ljudske zajednice sirom sveta postajale sve vise motorizovane, mehanizovane i kompjuterizovane, tako su i ljudi izgubili istreniranost i fizicku formu. Zakljucavamo se iza svojih stolova i ispred svojih racunara. Kada sedimo, nasi ledni misici nas drze uspravnima, ali su nasi stomacni i misici kukova potpuno neaktivni. Kada ti misici nisu podlozni opterecenjima, oni slabe, cime izazivaju bolnu preoptrecenost lednih misica. Sedenje stvara vece opterecenje na kicmene diskove od stajanja (od 150 do 250 procenata, zavisno od stava).

Stanje u kom se nalaze vasa leda vrlo je vazno za vase zdravlje. Ocuvana leda mogu da budu preduslov za bolje stanje cijelog tijela.

ANATOMIJA LEÐA

-Vertebrae tj. prsljenovi, kosti od kojih je sacinjena vasa kicma
-Nervi, jer ceo nervni sistem prolazi kroz vasu kicmu
-Diskovi, koji su sunderasti i razdvajaju vase prsljenove i omogucavaju vasim nervima prolaz izmedu svaka dva kostana segmenta. Diskovi se ponasaju kao amortizeri i omogucavaju savijanje kicme.

Svaki prsljen drze na ispravnom mestu tri razlicita meka tkiva – diskovi, ligamenti i misici.
Skoro svi problemi sa ledima povezani su sa disfunkcijom jednog od ta tri faktora. Da biste razumjeli izvor svojih problema sa ledima i da biste znali kako da ih predupredite, potrebno je da znate osnovnu anatomiju svoje kicme.



Prirodna zakrivljenost kicme je od vitalnog znacaja za snagu i elasticnost. U svom kicmenom stubu imate 24 prsljena. Lumbalni prsljenovi su oko 5 centimetara u obimu, sto pokazuje njihovu ulogu nosioca opterecenja. Cervikalni prsljenovi su manji, posto moraju da nose samo tezinu glave. Facetni zglobovi su smesteni u parovima na zadnjoj strani kicme, gde se prsljenovi malo preklapaju. Facetni zglobovi vode i ogranicavaju pokrete kicme. U sredini svakog prsljena nalazi se rupa, i kada su prsljenovi poredani kako treba, ove rupe formiraju kanal kroz koji prolaze nervi.



Kicmeni stub formira najvazniju vezu izmedu mozga i svih funkcija tela ispod visine vrata. Kicmeni nervi izviru iz kicmenog stuba kroz prolaze izmedu glavnog dela prsljena i facetnih zglobova. Cest razlog bola u ledima je istroseni facetni zglob, koji moze uzrokovati ukljestenje nerva. Zato je od izuzetne vaznosti odrzavati svoje prsljenove u dobrom stanju.

 

Ova slika prikazuje normalan disk. Glavna funkcija vasih diskova je da amortizuju udarce i obezbede razmak izmedu svakog prsljena. Spoljni omotac vasih diskova sastoji se od vrlo otporne hrskavice. Unutrasnja jezgra vasih diskova su formirana od zelatinaste mase.

Diskovi cine jednu cetvrtinu duzine vase kicme, od 12 do 15 centimetara kod najveceg broja ljudi. Disk obezbeduje svoju ishranu kroz osobinu jezgra da privlaci i apsorbuje tecnosti.

Posto nema dotoka krvi do diska, disk zavisi od svoje osobine da kao sunder privlaci i apsorbuje hranljive materije iz okolnog tkiva. Za vreme aktivnosti tela koje ne opterecuju kicmu, kao sto je spavanje, diskovi se sire i upijaju tecnosti, cime produzuju kicmu do cak tri centimetra. Za vreme aktivnosti koje opterecuju kicmu (sedenje, stajanje, vezbanje), ova tecnost se cedi nazad u okolno tkivo.

Vasu kicmu pridrzavaju i pomeraju mnogi razliciti misici. Misici imaju trojaku ulogu: da pridrzavaju, pomeraju kicmu i da kontrolisu drzanje. Ako su misici skraceni ili slabi, oni stvaraju ili pogorsavaju bol u ledima. Zglobove kontrolise najmanje dva seta misica, fleksori koji savijaju zglob i ekstenzori koji ga ispravljaju. Dodatno, najveci broj zglobova ima i rotatore koji obrcu (rotiraju) vase kosti. Dobro drzanje je moguce samo ako su vam rotatori, fleksori i ekstenzori dobro balansirani.

Vasi paraspinalni misici (koji se pruzaju duzinom vase kicme) rotiraju vasu kicmu, ispravljaju je, savijaju nazad, napred i na stranu i uticu na vase drzanje stvarajuci i odrzavajuci krivine vase kicme. Misici erektori vase kicme su ti koji vrse pomeranje i pruzaju se duzinom vase kicme. Ovi misici vam pomazu da se sagnete, prkoseci sili teze, i da se posle toga ispravite tako sto ih zgrcite, cime vrsite ogroman pritisak na svoju kicmu.

Vasi stomacni misici igraju izuzetno vaznu ulogu u podrsci kicmi time sto odrzavaju pritisak unutar abdomena. Ovaj pritisak je od esencijalne vaznosti kao protivteg opterecenju kicme.

Vasi fleksori u kuku su velika grupa misica u trbusnoj duplji. Ovi misici pomazu fleksibilnost kukova pri, na primer, penjanju uz stepenice ili hodanju. Oni igraju vaznu ulogu u odrzavanju pravilnog drzanja pri sedenju i stojanju.

Intervertebralni zglobovi se podrzavaju ligamentima, cvrstim i neelasticnim vlaknima koje pridrzavaju kicmu i drze je na okupu time sto dozvoljavaju samo ogranicen spektar pokreta u odredenom pravcu. Ligamenti zahtevaju redovno opterecenje i kretanje, jer u suprotnom postaju tvrdi i slabi.


Da bi smo obezbedili da koreni nerava, koji prolaze kroz prostor izmedu prsljenova, budu oslobodeni preteranog pritiska, diskovi moraju biti zdravi i jedri, i na odgovarajuci nacin „ucvrsceni“ ligamentima. To je i jedini nacin da se oslobodimo bola u ledima.

Stres i napregnutost mogu biti uzrok grca misica u vratu, ramenima i ledima, kao i uzrok glavoboljama i mnostvu drugih problema. Napregnuti misici stvaraju grceve i bol tako sto smanjuju protok krvi i limfe i time dozvoljavaju akumulaciju otpadnih materija.

Povreda leda, najcesce, nije posledica samo jedne nezgode. Na stepen vase povrede najvise uticaja imaju opterecenja i habanja koja su vasa leda trpela pre povrede. Tokom zivota sabiraju se mnoge manje povrede i iritacije koje postepeno slabe vasu kicmu i cine je krhkom, tako pripremajuci teren za znacajniju povredu.
 
Mnogi ljekari slazu se da su glavni razlozi za bol u ledjima sledeci:

•  Gravitacija

•  Oslabljeni ledni misici

•  Misicna neizbalansiranost

•  Slaba savitljivost



Gravitacija

Da biste razumeli koliko je dramatican uticaj gravitacije na vasu kicmu, izvrsite sledecu probu: izmerite svoju visinu ujutru, po ustajanju iz kreveta, a zatim je izmerite uvece, pred polazak na spavanje. Primeticete da ste uvece nizi za centimetar do dva zbog sabijajuceg efekta koji gravitacija ima na vasu kicmu. Tokom opterecujucih aktivnosti (sedenje, stojanje, sportske aktivnosti...), tecnost se cedi iz vasih diskova u okolno meko tkivo. Ovaj gubitak tecnosti krivac je za vas gubitak visine na kraju dana!



Za vreme neopterecujucih aktivnosti (kao sto je spavanje), diskovi se zadebljavaju tako sto upijaju tecnost iz okolnog tkiva tako produzavajuci vasu kicmu. Problem je to sto pukim lezanjem ne mozete postici vracanje na punu visinu. Dokaz za ovo je cinjenica da su vasi diskovi, kada ste bili beba, sadrzali cak 90% vode. Sadrzaj vode u diskovima ljudi od sedamdeset godina retko prelazi 70%! Tokom zivota na ovaj nacin se izgubi do pet centimetara visine!

Gubitak visine bi se lako podneo kada bi to bila jedina posledica stanjivanja diskova. Nazalost, jos jedan rezultat stanjivanja diskova je i ishabani facetni zglob koji nastaje zbog povecanog pritiska. Ovi zglobovi mogu postati prenadrazeni i zapaljeni, i kapsula sa tecnoscu za podmazivanje koja okruzuje svaki od tih zglobova mogla bi da natekne i pritisne koren nerva.

Kako vase svakodnevne aktivnosti uticu na kolicinu pritiska na vase diskove?

Vase dnevne aktivnosti (trcanje, sedenje, dizanje tegova) i uticaj gravitacije vrse pritisak na vase diskove. Na primer, sedenje vrsi za 50% veci pritisak na vasu kicmu od stajanja. Sedenje sa naginjanjem unapred (kao pri kuckanju na tastaturu racunara) vrsi za 150% veci pritisak na vasu kicmu od stajanja. Prosecna osoba provede skoro dve trecine dana u stajanju ili sedenju.

Koji dokazi postoje da je gravitacija glavni uzrok stanjivanju diskova? To sto astronauti „porastu“ za vreme boravka u svemiru! Posle 84 dana provedenih u svemiru izmerena je, prosecno, za pet centimetara veca visina svih astronauta. Tokom dvanaest nedelja koliko su proveli u svemiru, diskovi su upijali tecnost iz tela. Posto nije bilo gravitacije koja bi uticala na cedenje tecnosti iz diskova, oni su ostali zadebljani i jedri, sto je produzilo njihovu kicmu i ucinilo ih visim. Cinjenica je da se sva svemirska odela prave sa proracunatom vecom visinom za tih pet centimetara. Posle nekoliko dana pod uticajem gravitacije astronauti su se vratili na svoju normalnu visinu.

Kako moze inverzija da smanji stetni uticaj gravitacije?

Kada invertujete i odmarate se, vase telo se moze produziti za citavih pet centimetara. „Misici se vrlo brzo opustaju kada ste postavljeni naglavacke (kada invertujete), a kicma se znacajno produzava vec posle samo nekoliko minuta. Nesto od ovog produzenja kicme posledica je ponovne apsorpcije tecnosti iz okolnog tkiva u sredinu diska. Dugotrajnim koriscenjem inverzije mozete usporiti degenerativne procese koji nastaju susenjem i stanjivanjem diskova“ (citat iz knjige „Pobediti bol u ledima“ od Dr Tanner-a).



Slika 1 : Polozaj kada je osoba ispruzena na ledima – Lumbalna krivina je odrzana, zadnji misici erektori su zgrceni (skraceni), intravertebralni diskovi su pod pritiskom, bedreni misici povecavaju pritisak na kicmu

Slika 2 : Pre inverzioni polozaj: Lumbalna krivina je smanjena, misici se opustaju, pritisak od bedrenih misica se smanjuje

Slika 3 : Sedeca inverzija: Prostor izmedu prsljenova je povecan, bol se smanjuje, smanjen je pritisak na intervertebralne diskove, istezanje misica

Zakljucak

•  tokom zivota izgubicete pet centimetara visine zbog stanjivanja diskova

•  posto vasi diskovi sluze i za ublazavanje udara, stanjivanje diskova dovodi do preosetljivosti i zapaljenja. Gravitacija je osnovni razlog za stanjivanje diskova. Inverzija preokrece uticaj gravitacije na vasu kicmu

•  dok invertujete, vasa kicma ce se produziti delimicno i zbog ponovne apsorpcije vlage u centar diska


Slabi ledni misici

Procenjuje se da od 60 do 70 procenata svih slucajeva bola u ledima ima uzrok u prenapregnutim misicima. Vasem muskuloskeletalnom sistemu potrebna je neka osnovna kolicina izdrzljivosti da bi bio u stanju da vas zastiti od bola. Vasim misicima je potrebna dobra snabdevenost krvlju i energijom da bi bili sposobni da odrze vrhunsku performansu. Lose drzanje ili grcevi u misicima mogu da sprece dovoljan dotok hranljivih materija i kiseonika i da sprece ispiranje nakupljenih otpadnih materija vasim lednim misicima.



Na primer, kada sedite nagnuti napred, dve od tri grupe misica koji podrzavaju vasa leda(stomacni i fleksori kuka) inaktivni su i zato slabe. Ako se ovakav polozaj tela ponavlja iz dana u dan, ovi misici postace bolni, slabi, manje elasticni, i skraceni.


Neizbalansiranost misica

Misici koji podrzavaju zglob cesto su neizbalansirani. Na primer, fleksori mogu biti uzi i kraci od ekstenzora, tako da zglob ne moze da se potpuno ispravi, ili misici rotatori koji okrecu telo u jednom pravcu imaju vecu snagu nego oni koji ga okrecu u drugom (kao kod golfa). Ove nejednake sile oslabljuju zglob i cine ga ranjivim. Delovi kostane mase trpe veca opterecenja nego sto bi trebala. Ovaj nedostatak izbalansiranosti moze prouzrokovati bol.

Lagano istezanje lednih misica koje se postize inverzijom moze da pomogne u poboljsavanju prokrvljenosti vasih lednih misica. Kroz redovan program invertovanja uz strecing i jacanje misica, ove grupe misica mogu se ponovo izbalansirati.

Zakljucak

•  misicima je potrebno redovno vezbanje da bi odrzavali stav tela

•  razne jednostrane aktivnosti mogu dovesti do neizbalansiranosti misica

•  inverzija omogucava blagi strecing koji poboljsava dotok krvi tim misicima

•  inverzija tako pomaze grupama misica da se izbalansiraju i time poboljsava drzanje tela


Slaba elasticnost

Misicima i ligamentima je potrebno redovno kretanje, u suprotnom postaju ukoceni i nefleksibilni. Kako starite, vasi diskovi se stanjuju, dovodeci intervertebralne zglobove blize jednog drugom. Ligamenti koji podrzavaju kicmu postaju opusteni, a time i zglobovi. U takvom stanju, svako, pa i najmanje opterecenje moze dovesti do ostecenja. Sva ostecenja, istegnuca i druga preopterecenja sabiraju se tokom zivota.

Ukoliko se ne koriste vezbe za ponovno uspostavljanje normalne fleksibilnosti, nezaleceno tkivo moze postati stalni izvor bola i ukocenosti u ledima. Blago, jednostavno opterecivanje kicme i pomeranje moze ovakvim povredama da pomogne da budu elasticnije ili apsorbovane od strane novog tkiva. Ovakvo jacanje moze spreciti ponovne povrede. Iako postoje razlicite vezbe strecinga za razlicite delove leda, invertovanje pomaze kod laganog pomeranja i opterecivanja svih ligamenata koji okruzuju kicmeni stub.

Zakljucak

•  misici i ligamenti zahtevaju redovno istezanje – strecing da bi zadrzali svoju elasticnost i snagu

•  inverzija pomaze da se ovo istezanje izvrsi na nezan i neopterecujuci nacin

MEDICINA
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

MOJI LINKOVI

SAVJETI Z AZDRAVLJ EI LJEPOTU
Zdravlje i ljepota su nerazdvojni. Što ste zdraviji, bolje izgledate. Da biste i dalje izgledali najbolje što možete, evo nekoliko savjeta što činiti, a što ne.
» Nemojte pušiti. Pušenje oštećuje mikrocirkulaciju kože čineći ju neosjetljivom, blijedom i beživotnom. Isti utjecaj ima na vašu kosu. Također vodi do ranog formiranja bora, osobito finih linija oko usta. Mnogi modeli puše s namjerom da ostanu mršave, no time si samo uništavaju karijeru.
» Budite umjereni u konzumiranju alkohola. Važno je da izbjegavate opijanja (poput zapijanja čitave plaće odjednom), jer su ona osobito štetna za vašu jetru.
» Hranite se zdravo i uravnoteženo, s dovoljnom količinom svježeg voća i povrća, kako biste unijeli dovoljno esencijalnih vitamina, antioksidansa i minerala.
» Od redovitog vježbanja vaša će koža biti sjajna, imati ćete dobro držanje i bit ćete u dobroj formi.
» Zaštitite se kada ste na suncu. Veliku opasnost predstavlja ultraljubičasto zračenje (UVA), koje uzrokuje oštećenja kolagena, zbog čega se koža stanjuje i nastaju bore.
» Spavajte dovoljno. San je nužno potreban za regeneraciju tijela i zahvaljujući njemu duh i tijelo funkcioniraju kako treba.
» Nađite efektivne načine da se riješite stresa. Ne dajte da se njegove posljedice vide na vama i vašem ponašanju.
» Pazite na vaše zube i redovito posjećujte zubara.

SAVJETI
Trudnoća

U trudnoći, treba posebno naglasiti, zabranjeni su pušenje i alkohol, a o korištenju lijekova uvijek je potrebno prethodno posavjetovati se s liječnikom

Trudnoća je, ako je planirana i željena, jedno od najsretnijih razdoblja u životu žene. Traje 10 lunarnih mjeseci ili 40 tjedana, odnosno 280 dana. Trudnoća je razdoblje kada je potreban oprez buduće majke, trudnice, kako bi rodila zdravo, donešeno dijete, sposobno za život izvan maternice.

Tijekom trudnoće neophodno je obratiti pažnju na nekoliko ključnih čimbenika. Prvi je pravilna prehrana. Dnevni energetski unos hrane trebao bi biti 2000 kalorija (trudnica ne smije "jesti za dvoje"), i to u obliku kvalitetnih namirnica, s puno vitamina i minerala, sa što više integralnih žitarica. To su obvezno crni kruh, integralna riža, krumpir, voće i povrće, mahunarke, mlijeko i mliječni proizvodi, riba, teletina i piletina, raspoređeni u tri obroka i dva međuobroka koji se ne smiju preskakati. Nisu preporučeni rafinirani slatki proizvodi, različite grickalice i dosoljavanje hrane. Neophodan je i unos tekućine, vode, čajeva i prirodnih sokova, a treba izbjegavati kavu, gazirane i slatke napitke. Prehrana je u skladu s kontrolom tjelesne težine, koja prosječno na kraju trudnoće ne smije biti uvećana za više od 12 kg. Regulaciji tjelesne težine pomaže i tjelesna aktivnost kojom se treba baviti i tijekom trudnoće, osim ako ona iz nekog razloga nije dopuštena. Zdrava se trudnica treba normalno kretati. Trudnoća nije razlog za mirovanje. Preporučaju se šetnje na svježem, nezagađenom zraku, plivanje, vođene vježbe za trudnice. Kretanje je naročito važno za cirkulaciju i sprečavanje zatvora te za psihičko stanje trudnice. Sunčanje je dopušteno u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima, uz zaštitno sredstvo s visokim UV- faktorom.

Opća higijena provodi se neutralnim sredstvima; odjeća treba biti komotna, da ne ometa cirkulaciju i probavu, obuća komotna, od prirodnih materijala, stabilna, s potpeticom od 2 do 3 cm. Ako je potrebno, u obuću se može staviti i ortopedski uložak koji olakšava hod.

Treba izbjegavati stresne situacije, dovoljno se odmarati i omogućiti kvalitetan san. Promjena raspoloženja uobičajena je pojava i zahtijeva razumijevanje okoline.

U trudnoći, treba posebno naglasiti, zabranjeni su pušenje i alkohol, a o korištenju lijekova uvijek je potrebno prethodno posavjetovati se s liječnikom.

Tijekom trudnoće neophodne su redovite kontrole kod liječnika ginekologa, a preporuča se i pohađanje tečaja za trudnice, ako se takav organizira u sredini u kojoj trudnica živi. Na tečaju se trudnica psihofizički priprema za porođaj, a iskustvo je potvrdilo da takva priprema skraćuje porođaj, on je manje bolan, žena je mirnija, staložena i bolje surađuje s liječnikom i sestrom. Smanjena je napetost i strah od nepoznatoga, a time i za dijete rizik od poroda.

Crijevne zarazne bolesti




Pod crijevnim zaraznim bolestima podrazumijevamo sve one zarazne bolesti čiji uzročnici ulaze u čovječje tijelo kroz usta i izazivaju oštećenja u probavnom sustavu. Gotovo su uvijek prisutni simptomi grčevi u trbuhu, proljev i povraćanje. Prema vrstama uzročnika i karakterističnim kliničkim slikama, u našim su krajevima najčešći enterokolitis i salmoneloze, koje se mogu javiti i u epidemijama.
Uzročnici tih oboljenja dospijevaju u probavni trakt uzimanjem zagađene hrane ili vode te stavljanjem zagađenih predmeta u usta. Izvor je zaraze bolestan čovjek ili kliconoša, koji uzročnike izlučuje iz organizma putem stolice, a u hranu dospijevaju preko njegovih ruku. Zbog tog najčešćeg načina prijenosa te se bolesti zovu i "bolesti prljavih ruku". Drugi su važan čimbenik u prijenosu muhe. Njihovo je značenje veće u higijenskizaostalim krajevima i na selu.
U pravilu se događa da se hrana zagadi vrlo malim i nevidljivim količinama izmeta, u kojima nema dovoljno zaraznih klica koje su sposobne izazvati bolest. No, one su i izvan tijela sačuvale sposobnost razmnožavanja u optimalnim uvjetima: dovoljno hranjivih tvari i vlage, temperatura što bliža 37 C. Ljeti je na sobnoj temperaturi dovoljno 6-12 sati da se klice namnože u količini koja može izazvati bolest. Dužim stajanjem, takva bi hrana promijenila svojstva i ne bi bila za uporabu. Ako se temperatura u hrani poveća do točke vrenja, svi bi se mikroorganizmi uništili. Iz toga proizlazi zaključak da, pogotovo ljeti, treba jesti svježe pripremljenu hranu, termički dobro obrađenu. PRIJE PRIPREME HRANE RUKE TREBA DOBRO OPRATI (kao i uvijek nakon nužde), pripremljenu hranu treba konzumirati odmah, izbjegavati kreme i kremaste kolače, majoneze, francusku salatu, meso peradi i jaja iz neprovjerenih izvora ili ako nisu svježe pripremljeni, u kući dobro oprati svo posuđe nakon pripreme hrane, a posebno dasku za meso na kojoj se mogu zadržati njegovi ostaci.
U trgovini treba osjetljive namirnice kupovati samo iz dobrih i čistih hladnjaka. Čistoća trgovina važna je za odluku hoćemo li u njima kupovati hranu. U restoranima je bolje naručiti topla jela koja se neposredno spremaju, a oprez je potreban s raznim salatama.


Sunčanje




Zbog oštećenog sloja ozonskog omotača oko Zemlje, pretjerano izlaganje suncu danas postaje zdravstveni rizik. Sunce je u umjerenim količinama izvor zdravlja: jača obrambene snage organizma, izaziva u tijelu proizvodnju D-vitamina koji štiti djecu od rahitisa i koji povećava količinu kalcija u krvi i kostima, štiteći tako od osteoporoze.
Neumjereno sunčanje u konačnici može dovesti do pojave raka kože i, još zloćudnijeg, melanoma kože. Posljednjih se godina bilježi porast oboljelih od raka kože.
Vrijeme za sunčanje obično je ograničeno trajanjem godišnjeg odmora i svi žele što prije i što intenzivnije pocrnjeti. Poznate su već opće upute da se suncu treba izlagati umjereno, u jutarnjim i kasnim poslijepodnevnim satima i da tijelo treba zaštititi nekim od sredstava za sunčanje koje sadrži zaštitni faktor koji sprečava prodiranje opasnih sunčevih zraka do stanica kože. Vrijeme provedeno na suncu treba postupno produžavati, od svega nekoliko minuta prvi dan. Posebno su osjetljiva djeca i stariji ljudi, plavokosi i plavooki. Zbog nepažnje, česte su i sunčane opekline. Ako koža pocrveni, treba ju namazati nekim sredstvom za hlađenje. Ako se pojave mjehuri, potrebna je liječnička pomoć.
I kada ste odjeveni, namažite kremom nepokrivene dijelove tijela.
Nakon kupanja isperite sol jer ona čini kožu osjetljivijom. Glavu treba
imati pokrivenu, naročito djeca, starije i ćelave osobe. Izlaganje nezaštićene glave suncu može pratiti i sunčanica. Njezini su znaci povišena tjelesna temperatura, vrtoglavica, smetenost, glavobolja, a moguća je i nesvjestica. Takvu osobu treba odmah prenijeti u hladan prostor i pozvati liječnika.


Sprečavanje neželjene trudnoće - kontracepcija

Pogrešan je uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena.

Za primjenu bilo koje kontraceptivne metode, što je najsvrsishodniji način kontrole rađanja, potrebna je motivacija. Spolno aktivna žena u dobi u kojoj može rađati, a to iz bilo kojih razloga ne želi, treba primjenjivati neku od kontraceptivnih metoda ili sredstava. Prekid trudnoće ne možemo nazvati metodom za sprečavanje neželjene trudnoće jer je ona već nastala.
O kontracepciji treba posebno educirati adolescente koji će početi biti ili već jesu spolno aktivni i žene koje više ne žele rađati. Naravno, znanje o kontracepciji stvar je i opće kulture, od čega nisu izuzeti ni muškarci. Primjena kontracepcije ovisna je i o suradnji partnera, i o nizu čimbenika vezanih za njihove međuljudske odnose i interakcije. Pogrešan je uvriježen stav da o sprečavanju neželjene trudnoće brigu mora voditi samo žena. Za pravilnu primjenu nekih metoda potrebno je i dobro poznavanje anatomije i fiziologije reproduktivnih organa.
Kontraceptivne metode možemo prema načinu djelovanja podijeliti na:

PRIRODNE METODE, za koje nisu potrebna nikakva pomoćna sredstva, već samo poznavanje prirodnih procesa reprodukcije i određeni način ponašanja u skladu s tim. Te su metode prekinuti snošaj (coitus interruptus), produljeni snošaj (coitus reservatus) i metode sigurnih dana. Prve se dvije, usprkos nedovoljnoj sigurnosti i postojanju sigurnijih metoda, još uvijek najviše upotrebljavaju. Metode sigurnih dana temelje se na osnovnoj pretpostavci da u svakom menstruacijskom ciklusu dolazi do samo jedne ovulacije. Računa se da je jedno jajašce sposobno da bude oplođeno 24 sata, a da spermiji u ženskom genitalnom traktu žive 48-72 sata. Prema tome, do trudnoće u svakom ciklusu može doći tijekom četiri
"plodna" dana. Osnovni je problem takve metode znati točno dane kada dolazi do ovulacije i tada se suzdržavati od spolnog odnosa.

Za određivanje ovulacije primjenjuje se Ogino-Knausova metoda koja se temelji na praćenju duljine menstrualnoga ciklusa tijekom 12 mjeseci. Ako se zna koliko traje najkraći, a koliko najduži ciklus, može se izračunati unutar kojih dana ciklusa dolazi do ovulacije. Ta metoda nije prikladna za žene s nepravilnim ciklusima i onima kraćim od 23 i dužim od 39 dana.

Druga je metoda temperaturna i temelji se na mjerenju jutarnje "bazalne" temperature. Naime, 24-72 sata nakon ovulacije dolazi do hormonski uvjetovanoga povišenja bazalne temperature za tri ili više desetinki stupnja u odnosu na vrijednosti prije ovulacije. Pri tome treba voditi računa o drugim mogućim stanjima ili bolestima koji mogu povisiti temperaturu.

Treća, Bilingsova metoda temelji se na promjeni cervikalne sluzi. Kako se približava ovulacija, iz rodnice počinje lučenje obilne, rijetke i rastezljive sluzi koja dosiže maksimum neposredno prije ovulacije. U tome se razdoblju žena treba suzdržavati od spolnih odnosa.

MEHANIČKE METODE, u koje spada kondom ili prezervativ, jedino mehaničko sredstvo koje koristi muškarac i koje ujedno štiti i od spolno prenosivih bolesti; dijafragma koju koriste žene sastoji se od elastičnog prstena preko kojega je poput kupole napeta tanka gumena opna. Postavlja se u rodnicu na način da poput kapice pokriva ušće maternice i
tako ga štiti od sjemene tekućine. Prvi se put postavlja kod ginekologa koji provjerava ispravnost, a uz nju se preporuča korištenje i nekog od kemijskih kontracepcijskih sredstava.

KEMIJSKA SREDSTVA zajedničkim imenom nazivaju se spermicidi. Sastoje se od neutralne baze koja mehaničkim putem sprečava prodor spermija u ušće maternice, i aktivne tvari, koja svojim biokemijskim djelovanjem onesposobljuje spermije za njihovu biološku ulogu. Izrađuju se u obliku kreme, želea, pjene, pjenećih tableta i čepića. Puno djelovanje imaju desetak minuta nakon stavljanja u rodnicu i ono se smanjuje nakon 1-2 sata, što treba uzeti u obzir tijekom spolnog odnosa.

BIOLOŠKA SREDSTVA, u koja spadaju intrauterini ulošci i hormonska sredstva. Intrauterini ulošci (popularno nazvani spirale) izrađeni su od plastike i metala, različita oblika. Mogu sadržavati i hormone, koji kao i metali imaju specifičan učinak. Intrauterini ulošci djeluju na način da unutar maternice stvaraju milje koji ne pogoduje spermijima ili već oplođenom jajašcu. Pogodni su za žene koje nisu visoko motivirane za primjenu kontracepcije, a za njihovo korištenje postoje i neka ograničenja koja će liječnik ustanoviti. Oni bez dodataka mogu u maternici ostati neograničeno, s time da se izvade 6-12 mjeseci nakon menopauze; oni s dodatkom bakra mijenjaju se svakih pet godina, a oni s hormonima zamjenjuju se nakon 12 mjeseci. Za uporabu hormonskih sredstava potrebna je velika motivacija i disciplina. Ta je metoda i najučinkovitija od svih privremenih metoda. Pri pravilnom uzimanju, njena je djelotvornost gotovo stopostotna. Njihov se princip djelovanja temelji na tome da sprečava ovulaciju. Sastoje se od spolnih hormona u različitim količinama. Za njihovo korištenje neophodno je savjetovanje s liječnikom i prethodni pregled. Postoje stanja i bolesti kod kojih se hormonalna sredstva
za sprečavanje trudnoće ne smiju koristiti. Hormoni se koriste i kao sredstvo kontracepcije nakon spolnog odnosa, ako je on bio u vrijeme ovulacije. Tada se mogu propisati hormoni u većim dozama, kroz tri do pet dana. Djelotvorni su ako se počnu uzimati najkasnije 72 sata nakon spolnog odnosa. Obično se uzimaju dvije tablete najednom, a nakon 12 sati još dvije tablete (Stediril, Neogynon).

STERILIZACIJA se provodi kod muškaraca i žena i trajno oduzima sposobnost reprodukcije. Češće se primjenjuje tzv. kemijska sterilizacija, dok se operativnim putem provodi uz neke druge operativne zahvate kod žena.



Prevencija bolesti srca i krvnih žila




Promicanje zdravoga načina života proces je koji ljudima omogućava da unaprijede svoje zdravlje i osposobe se za kontrolu vlastitoga zdravlja. Promicanje zdravlja zadaća je cijeloga društva, a zdravstvo u pojedinim zadacima ima posebno važnu ulogu.

Bolesti srca i krvnih žila, kao vodeći uzrok umiranja i bolničkoga liječenja u Republici Hrvatskoj, prioritetni su zdravstveni problem. Posebno naglašeni rizični čimbenici za njihovu pojavu jesu pušenje, prekomjerna tjelesna težina i debljina, način prehrane i tjelesna aktivnost.
U prevenciji pušenja posebno treba utjecati na mlađe osobe kako bi se oduprle iskušenju započinjanja pušenja. Za odrasle treba osigurati zrak bez duhanskoga dima na radnom mjestu i drugim javnim prostorima te osigurati stručnu medicinsku, psihološku i društvenu podršku svima koji žele prestati pušiti. Većina tih aktivnosti ima i zakonsku osnovu, koju u provedbi treba ojačati. Nikotin iz cigareta ima izrazito negativan učinak na krvne žile. Prestanak pušenja smanjuje rizik od obolijevanja i smrti od bolesti srca i krvnih žila za 30%.
U prevenciji prekomjerne tjelesne težine stanovništvo treba biti upoznato sa zdravstvenim rizicima vezanima za nju, načinom pravilne prehrane i uravnoteženjem energetskog unosa i potrošnje. Svaki pojedinac mora razvijati zdrave prehrambene navike, a u prevenciji bolesti srca i krvnih žila od posebne su važnosti umjeren unos soli (3g natrija/dan), smanjena potrošnja masnoća, posebno životinjskoga podrijetla, smanjen unos rafiniranih ugljikohidrata, uz povećanje potrošnje povrća, voća i ribe.
Tjelesna aktivnost ima velik utjecaj u prevenciji bolesti srca i krvnih žila, osobito koronarne bolesti, povišenog krvnog tlaka, masnoća u krvi, i smanjuje rizik obolijevanja i smrti za 35%. Sjedeći način života postaje uobičajen već u djetinjstvu i ranoj mladosti. Kretanje od 20 minuta tri puta tjedno nedovoljno je. Prekid vježbanja u trajanju od pet dana povratak je na staro. Tjelesna aktivnost pojačava djelovanje antioksidansa koji neutraliziraju djelovanje slobodnih radikala, tvari koje dovode do promjena u građi i funkciji stanice i tako utječu na pojavu niza bolesti. Vježbanjem u srčani mišić i mozak dolazi i do 50% više kisika i hranjivih tvari. Dublje i brže disanje ima isti učinak na ishranu stanica. Trenirano srce može obaviti veći rad uz manji napor. Jača se i električna stabilnost srčanih živčanih centara, što umanjuje opasnost od javljanja srčanih aritmija. Efikasnost rada arterija veća je, što povoljno djeluje na krvni tlak. Za trećinu do polovinu smanjuje se pojava srčanog i moždanog udara, pogotovo kod osoba srednje životne dobi. Žustro hodanje 4-5 kilometara (oko jedan sat) sagorijeva 340 kalorija, što pomaže u reguliranju tjelesne težine. Za 40% smanjuju se loše masti u krvi, a povećavaju dobre. Za pola se smanjuje broj trombocita, krvnih pločica koje mogu dovesti do začepljenja krvnih žila. Aktivnost mišićnih snopova povećava koštanu masu, čime se prevenira i osteoporoza. Samopouzdanje stečeno svladavanjem zadanih si tjelesnih aktivnosti podiže psihičku snagu, potrebnu pri obrani od stresa, također jednog od rizičnih čimbenika za pojavu srčanih bolesti.
Povišeni krvni tlak (hipertonija) jedan je od rizičnih čimbenika koji pogoduju razvoju bolesti srca i krvnih žila, posebno kod osoba srednje i starije životne dobi. Na njega nepovoljno utječu pušenje, povišene masnoće u krvi, muški spol, dob iznad 60 godina, povišen tlak u obitelji, debljina (smanjenje tjelesne težine za jedan kilogram smanjuje krvni tlak za 1 mm Hg) i stalna psihička napetost. Važnost redovnog mjerenja i stalnog nadzora, te stalnog uzimanja odgovarajuće terapije naglasit ćemo podatkom da je smanjenjem tlaka za 2 mm Hg učestalost koronarne bolesti srca manja za 5%, a moždanog udara za 6%, dok ti podaci kod sniženja tlaka za 4 mm Hg iznose 9, odnosno 14%. U liječenju povišenog krvnog tlaka, uz adekvatnu prehranu (prvenstveno smanjen
unos soli i masnoća), tjelovježbu i nepušenje, glavnu ulogu ima redovito, pod kontrolom liječnika, uzimanje lijekova za sniženje krvnoga tlaka - antihipertenziva.
__________________________________________________________
Svjetska zdravstvena organizacija dala je sedam naputaka
za zdrav, kvalitetan i dug život:
__________________________________________________________

1. redovito spavajte 7-8 sati,
2. redovito se bavite tjelesnom aktivnošću (najmanje 30 minuta na dan),
3. redovito doručkujte,
4. jedite razborito; hrana neka ne bude s odviše energije, masnoća i soli, a neka u njoj bude više povrća i voća,
5. izbjegavajte uzimati hranu između obroka i održavajte poželjnu tjelesnu težinu,
6. nikada ne pušite cigarete,
7. alkohol uzimajte umjereno ili ga posve izbjegavajte.



Snižavanje povišene tjelesne temperature

Povišenom tjelesnom temperaturom smatramo onu višu od 37 stupnjeva Celzijusovih.

Povišena tjelesna temperatura najčešće predstavlja odgovor organizma na infekciju bakterijama, virusima, parazitima, no može biti i posljedica manjka tekućine u organizmu (dehidracije) ili pak primijenjenog cjepiva. U gotovo tri četvrtine slučajeva povišena tjelesna temperatura posljedica je akutne infekcije dišnih organa. Postoje iznimno rijetke, takozvane neurogene vrućice, prouzročene bolestima središnjeg živčanog sustava, te vrućice koje su posljedica primjene lijekova. Povišena tjelesna temperatura znak je da bolest postoji, može nam pokazivati tijek bolesti, no ne i njenu težinu. Ona predstavlja prvi, nespecifični odgovor organizma, koji ujedno mobilizira i njegovu obranu. Odgovor na povišenje tjelesne temperature individualan je. Najčešći su simptomi koji ga prate: nelagoda, glavobolja, groznica, tresavica, znojenje. Treba naglasiti da su pri porastu temperature u djece dlanovi i tabani (ponekad i cijele ruke i noge) hladni, dok tijelo "gori", stoga stavljanje ruke na čelo ili okrajine nije pouzdan način procjene ima li dijete
povišenu temperaturu ili nema.

Povišenom tjelesnom temperaturom smatramo onu višu od 37 C.
Mjere za snižavanje temperature primjenjujemo u pravilu kada ona prijeđe 38,5 C. Posebno su na febrilitet osjetljiva djeca u dobi od šest mjeseci do pete godine života, zbog nezrelosti središnjeg živčanog sustava, pa ona pri temperaturi tijela višoj od navedene mogu odreagirati febrilnim konvulzijama - kratkotrajnim gubitkom svijesti uz grčenje tijela. Dosljednom primjenom mjera za snižavanje temperature nastojimo ih
spriječiti. Na ovom mjestu treba spomenuti da novorođenčad i dojenčad do trećeg mjeseca života može biti bolesna, a da ne reagira povišenjem tjelesne temperature. U toj dobnoj skupini opće stanje djeteta i uzimanje obroka mogu nas upozoriti na njegovu eventualnu bolest.
Hiperpireksijom smatramo temperaturu višu od 40,9 C i u pravilu ona prati teže bolesti.
Treba napomenuti da, ako se dijete loše osjeća, već pri 38 C možemo reagirati nekim od načina za snižavanje tjelesne temperature.
Za mjerenje temperature najčešće se koristi živin toplomjer stavljen pod pazuh. Temperatura se može mjeriti i rektalno, no taj se način ne preporučuje. Pritom treba odbiti 0,5 C od izmjerene vrijednosti.
Pri svakoj povišenoj temperaturi organizmu treba više vode, stoga je važno unositi dovoljno tekućine. Manjak tekućine u organizmu češće je posljedica nego uzrok povišene temperature, tako da upravo taj manjak kao posljedica predstavlja poticaj za dalje podržavanje febriliteta.
Borba s febrilitetom najčešće je "simptomatska". Ako je liječnik propisao antibiotik, to ne znači da je time problem febriliteta riješen jer dijete i pod antibiotskom terapijom obično još dva dana ima povišenu temperaturu.

Metode su skidanja povišene temperature fizikalne i lijekovima. Prvi korak pri skidanju temperature više od 39 C, a posebice ako se radi o hiperpireksiji, jest fizikalni način - močenjem, polijevanjem ili tuširanjem djeteta mlakom vodom (temperature oko 35 C). Golo dijete posjedne se u kadu čije je dno (dva tri prsta) pokriveno mlakom vodom.
Cijelu kožu osim lica i glave treba polijevati vodom uz pomoć trljačice ili tuša. Voda, koja na taj način hlapi s površine tijela, oduzima mu značajnu količinu topline. Za skidanje temperature alkohol se kod djece ne preporučuje. Trljanje kože frotirnim ručnikom natopljenim mlakom vodom ima slabiji učinak.
Obloge od mlake vode primjenjujemo tako da mokrom, ocijeđenom pelenom, ili mokrom ocijeđenom plahtom (mlaka voda), omotamo dijete od vrata do pete. Preko toga stavlja se deblji, suhi frotirni ručnik. Nakon četiri do pet minuta takav se oblog skida, dijete se potpuno razmota i istrlja frotirnim ručnikom. Postupak se može ponavljati, jedino valja upozoriti da držanje djeteta umotanog u takve obloge dulje od pet minuta može imati suprotan efekt. Uvriježeno stavljanje obloga na manje površine tijela (dlanovi, tabani) pogrešno je.

Lijekove za skidanje temperature zovemo antipireticima. Od lijekova se u djece najčešće preporučuje paracetamol u obliku sirupa ili čepića, u dozi koju odredi pedijatar. U posljednje vrijeme, kod visokih temperatura primjenjuju se diklofenak, odnosno ibuprofen u djece starije od godinu dana. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) se u djece do šesnaest godina ne primjenjuje kao antipiretik.
Učinak nakon primjene antipiretika nastupa tek nakon pola sata do četrdeset pet minuta po davanju, stoga nakon njegove primjene ne smijemo zanemariti opisane fizikalne metode za skidanje temperature



Zaustavljanje krvarenja iz nosa

Palcem i kažiprstom uhvati se nos i čvrsto stisne u trajanju od dvije do tri minute. Glava mora biti sagnuta naprijed, a na vrat je poželjno staviti hladan oblog.

Krvarenje na nos česta je pojava i gotovo da nema čovjeka koji ga nije barem jednom iskusio. Više od 90% krvarenja na nos prestaje spontano, a samo 10% zahtijeva liječničku intervenciju. Uzroci su mu različiti - od ozljeda do bolesti.

Osobu koja krvari na nos potrebno je, prije svega, smiriti. Prva pomoć sastoji se od pritiska prstima. Palcem i kažiprstom uhvati se nos i čvrsto stisne u trajanju od dvije do tri minute. Glava mora biti sagnuta naprijed, a na vrat je poželjno staviti hladan oblog.

Prevencija krvarenja na nos sastoji se u pravilnom ispuhavanju nosa. U doba virusnih infekcija i prehlada nije poželjno pretjerati s kapima za nos, čija dugotrajna primjena može dovesti do oštećenja sluznice nosa. Kako i povišeni krvni tlak može uzrokovati krvarenje iz nosa, takvi bolesnici trebaju nastojati redovitim uzimanjem lijekova spriječiti veće oscilacije krvnoga tlaka. Posebno je potrebna redovita kontrola osoba koje dugotrajno uzimaju terapiju protiv zgrušavanja krvi.

Povrede
Krvarenje

Gubitak vece kolicine krvi je uvek opasan i stetan. Iskrvareni je bled, koza i sve vidljive sluzokoze su bez krvi. Koza je hladna i pokrivena lepljivim znojem, a povredjeni je nemoran i uplasen. Disanje je jako ubrzano i naporno, a puls je ubrzan i jedva da se moze osetiti pod rukom. Povredjeni se zali na zedj, umor, zujanje u usima i mrak pred ocima, opstu slabost i nemoc, zatim nastupa nesvestica, pa smrt. Manja krvarenja iz povrsnih povreda, oguljenih mesta, malih razderina i posekotina najcesce samo ubrzo prestaje, dok za zaustavljanje vecih krvarenja treba primeniti neku od metoda opisanih u sledecim pasusima.

Pritisak prstima

Primenjuje se kada povredjeni naglo gubi veoma velike kolicine krvi. Pogodan je samo za kratkotrajnu primenu, dok se ne primeni neki drugi trajniji i sigurniji nacin. Ova metoda sastoji se u tome da sam povredjeni ili spasilac prstima jedne ili obe ruke pritisne krvni sud uz kost. To je moguce izvesti kod krvarenja na glavi, rukama i nogama. Kada je krvarenje na glavi i vratu, treba sa cetiri prsta ruke pritisnuti srednji deo vrata, izmedju prednje i bocne strane, dok se sakom i palcem obuhvati zadnja strana vrata (pritiska se unazad i unutra prema kicmenom stubu i to samo sa jedne strane vrata, nikako sa obe istovremeno). Krvarenja u predelu ramena i pazuha zaustavljaju se pritiskanjem nanize, sa vise prstiju, sredisnjeg dela kljucne kosti. Kada je krvarenje iz gornjeg i srednjeg dela nadlaktice treba palcevima obe ruke pritisnuti predeo pazusne jame ka ramenom zglobu, a ostalim prstima obuhvatiti predeo ramena.Kod krvarenja iz lakta, podlaktice i sake treba palcem pritisnuti sredinu unutrasnjeg dela nadlaktice, a ostalim prstima je obuhvatiti. Ako je krvarenje iz noge, treba palcevima ili pesnicom pritisnuti predeo prepone.

Zavoj sa pritiskom

Sustina ovog metoda je zaustavljanje krvarenja za duze vreme, pritiskom na ranu. Primenjuje se tako sto se rana prvo prekrije sterilnom gazom, pa se uzduzno postavi predmet koji vrsi pritisak. Potom se povredjeni deo tela i predmet zajedno obaviju zavojem. U tu svrhu moze se upotrebiti jastuce prvog zavoja ili nerazmotan zavoj, ali i parce drveta, savijena krpa, stiropor i drugo. Ako krvarenje ne prestane, onda se zavoj mora jace stegnuti. Medjutim, suvisno stezanje moze biti veoma opasno. Ovaj metod je dobar za sve delove tela, osim za vrat.

Esmarhova poveska

Primenjuje se kada je usled dejstva vise sile, doslo do potpunog razmrskavanja ili otkidanja delova tela. Sastoji se u tome da se povredjeni ud stegne odmah iznad mesta krvarenja. U tu svrhu uzima se traka zavoja ili platna, marama ili druga cvrsta tkanina minimalne sirine 5 cm (nikako se ne smeju koristiti zica, tanak konopac i slicno). Postavi se oko povredjenog uda i postepeno steze uvrtanjem pomocu drvenog ili metalnog klina, ili drugih pogodnih predmeta sve dok se krvarenje ne zaustavi. Zatim se klin ucvrsti posebnom trakom zavoja da se ne bi odvrteo i poveska olabavila. Povredjenog treba sto pre odvesti do lekara jer je stezanje bolno, drzanje poveske duze od pola sata moze ostetiti tkiva, a drzanje duze od 2-3 casa dovodi do izumiranja tkiva.

vrh strane

Rane

Prvo treba ranu otkriti, skidanjem odece ili obuce. Odeca se svlaci najpre sa zdrave, a tek onda sa povredjene strane. Ako je svlacenje tesko i nepogodno, treba ranu otkriti paranjem odela po savovima ili cepanjem, odnosno secenjem. Sledeci zadatak je zastita rane od infekcije. U tom cilju rana se treba pokriti i zastititi od spoljasnjih uticaja. Sredstva kojima se vrsi pokrivanje rana treba da budu takva da mogu zastititi ranu, ali da dozvoljavaju da rana "dise" i da upijaju njene izlucine. To se najbolje postize gazom (takodje se mogu upotrebiti cisto platno ili slicna tkanina). koja se ucvrscuje zavojem, maramom, flasterima ili na drugi pogodan nacin. Preko zavoja se ponovo oblaci odeca, jer se na taj nacin rana jos sigurnije zastiti od naknadnog ozledjivanja i eventualno od vremenskih nepogoda. Zabranjeno je samu ranu:

1. ispirati bilo kakvim tecnostima (vodom, rakijom, mokracom, jodom, alkoholom, benzinom..).

2. pokrivati vatom jer se ona uvlaci u nju, lepi za zidove, brzo skori i tako onemogucuje slobodan pristup vazduha i oticanje izlucina.

3. posipati raznim praskovima (barutom, duvanom, prasinom, paucinom, struganom kozom...).

4. oblagati melemima i mastima (medom, lukom, mahovinom, raznim travama, liscem bokvice, kupusa, antibiotickim sredstvima...).

5. cistiti od raznih stranih tela (komada stakla, drveta, sacme, metka i drugog) jer se kao posledica moze pojaviti infekcija ili povreda zivaca, zila, krvnih sudova i drugih tkiva.

vrh strane

Postavljanje zavoja

Jedno od osnovnih pravila prilikom stavljanja zavoja na otvorene povrede nalaze da se rana prethodno prekrije sterilnom gazom radi sprecavanja dodatnog inficiranja. Zavojna poveska treba tako da se postavi da u potpunosti prekrije povredjeno mesto, da ne izaziva bolove, da ne sprecava cirkulaciju krvi i da se po stavljanju ne pomera. Zavoj uvek treba da prekrije veci deo tela nego sto je rana cime se obezbedjuje da rana bude prekrivena i pri manjem pomeranju zavoja. Pri stavljanju zavoja treba voditi racuna da se njime ne povredi rana. Zbog toga se zavijanje uvek pocinje sa nekoliko kruznih omotaja ispod ili iznad rane. Nikad se ne sme zapocinjati zavijanje preko same rane niti zavrsavati vezivanjem zavoja iznad same rane. Pri zavijanju treba voditi racuna o pritisku na deo tela koji se zavija. Pritisak treba da bude toliki da obezbedi stabilnost zavoja, i zaustavljanje krvarenja, ali i da ocuva cirkulaciju krvi kroz povredjeni deo tela. Jako stegnut zavoj moze da izazove jake bolove.

Prelomi kostiju i povrede zglobova

Ako se utvrdi da postoji prelom kostiju, iscasenje ili uganuce zgloba, treba preduzeti mere i postupke u cilju zastite daljeg ostecenja, infekcije, krvarenja, kao i sprecavanja jakih bolova kod povredjenog. Najbolji nacin zastite je da se povredjeni deo tela ucini nepokretnim pomocu prirucnih sredstava koja se ucvrscuju uz njega, a zatim da se postavi u mirovanje. Prirucna sredstva mogu biti svi predmeti pogodnog oblika i duzine, koji se pricvrscuju uz telo pomocu zavoja, traka iscepanog platna ili slicnog (stezanje ne treba da bude suvise jako jer moze da ometa krvotok). Uglavnom se postavljaju preko odece radi zastite od pritiska na kozu i od vremenskih nepogoda. Ako pored preloma postoji i rana, tada se ona najpre previje zavojima, a tek onda se pristupi imobilizaciji.

Kada je u pitanju prelomljena kost, treba ucvrstiti dva susedna zgloba. To se postize ucvrscivanjem prirucnog sredstva uz delove tela, iza susednih zglobova. Ako je povredjen zglob, tada se prirucna sredstva ucvrste uz susedne delove tela.

vrh strane

Povrede toplotom

Opekotine I stepena karakterise crvenilo, bol, otok, osecaj zategnutosti koze kao i mravinjanja po njoj. Najbolje sredstvo za njihovo ublažavanje je hladna voda, ili još bolje - ledena voda! One ne zahtevaju previjanje. Sa opecenih ruku treba skinuti prstenje, narukvice i rucne satove, a sa nogu obucu jer usled oticanja mogu ugroziti krvotok.

Opekotine II stepena se odlikuju pojavom mehurica razne velicine koji su ispunjeni bistrom ili lako zamucenom zuckastom tecnoscu. Postoje svi znaci kao i kod opekotina I stepena, s tim sto su bolovi jaci i otok veci. Postupak prve pomoci je kao i za opekotine I stepena, ali posto postoji mogucnost infekcije treba ih previjanjem zastititi.

Opekotine III stepena su one kod kojih je doslo do propadanja dubljih delova koze i potkoznog tkiva. Opekotina ima izgled stavljene koze, belicaste boje i veoma je bolna. Ovakve povrede najcesce su u pozarima, gde povredjeni gori. Prilikom pruzanja prve pomoci neophodno pre svega povredjenog udaljiti od toplotnog izvora i ugasiti vatru na njemu. Vatra se gasi prebacivanjem cebeta, pokrivaca i slicnih predmeta preko plamena. Samopomoc se sastoji u tome da se povredjeni valja po podlozi i na taj nacin sam ugasi vatru. Kada se spreci dalje dejstvo toplote, pristupa se hladjenju opecenog dela tela, najbolje hladnom vodom. Sa opecenog mesta ne smeju se skidati prilepljeni delovi odece. Opekotinu treba previti cistim zavojem, ili u nedostatku istog ostaviti je bez pokrivaca i otvorenu. Povredjenom treba dati da pije hladne napitke u manjim kolicinama ali cesto.

Suncanica i toplotni udar

Suncanica nastaje usled duzeg dejstva suncevih zraka na nepokrivenu glavu. Znaci su jaka glavobolja, mucnina, povracanje, slabost, omamljenost, vrtoglavica, tesko disanje i ubrzan puls. U tezim slucajevima bolesnik gubi svest, ima temperaturu i jako se znoji. Toplotni udar nastaje kada je covek pretoplo obucen i izlozen fizickim naporimau uslovima povisene temperature vazduha koji je jako zasicen vlagom i sa smanjenim sadrzajem kiseonika. U oba slucaja povredjenom treba skinuti odecu i sto pre ga staviti u hlad da lezi sa uzdignutom glavom. Ukoliko je doslo do gubitka svesti ili prestanka rada srca i disanja, odmah se pristupa ozivljavanju. Jedna od vaznih mera je i rashladjivanje glave stavljanjem hladnih obloga i prskanjem, a preporucuje se i stavljanje kese sa ledom. Sve ove radnje su potrebne, cak i ako se sprovodi ozivljavanje. Ako je povredjeni svestan, treba mu davati hladne napitke u vecim kolicinama. Lecenje se obavlja u najblizoj bolnici do koje povredjenog prenosimo u lezecem polozaju.

vrh strane

Povrede hladnocom

Pri velikoj hladnoci treba nositi što je više tankih slojeva odece. Ništa ne sme da bude tesno jer lako dolazi do promrzlina.

Smrzotine

Jaca hladnoca moze izazvati smrzotine pojedinih delova tela, i to najcesce onih otkrivenih (usi, nos, prsti) i udaljenijih, jer ih krv teze zagreva. Smrznuti delovi su bledi, hladni i neosetljivi. Kod jacih smrzotina javljaju se plikovi i dolazi do otoka. Sve smrzotine se smatraju ranama i sa njima treba tako i postupati, tj. previti ih. Zavoji ne smeju biti suvise stegnuti, jer mogu da ometaju i onako ostecen krvotok. Previjeni deo tela treba naknadno umotati da se zagreva. Veoma je opasno i stetno trljanje smzotine snegom i busenje plikova. Trljanje snegom se moze koristiti samo radi zagrevanja i sprecavanja pojave smrzotine, a nikada, kada smrzotine vec postoje.

Smrzavanje

Kada se rashladi celo telo, tada dolazi do opsteg smrzavanja. Smrznutom se drema, obuzima ga osecaj prijatne neosetljivosti i nezainteresovanosti kako za sebe tako i za okolinu. Njegovo srce sve sporije kuca i najzad stane. Postupke u ukazivanja prve pomoci treba usmeriti na sto brze zagrevanje. U tom cilju se smrznuti mora dobro utopliti, ako ne dise izvrsiti ozivljavanje i sto pre ga preneti u toplu prostoriju. Treba mu sto pre skinuti mokru odecu i obucu i zameniti ih suvim. Smrznuti treba da pije tople napitke, ali ne alkoholna pica, i da pomera udove, jer se tako zagreva. Takodje treba proveriti da li ima smrzotine koje treba previti. Transport se vrsi u lezecem polozaju do najblize bolnice.


Sve sto treba znati o infarktu srca
Iako je izlijecenje moguce u 90 posto slucajeva , infarkt nazalost pogada sve vise ljudi. Dva od tri oboljela su muskarci, mada rizik od infarkta srca jednako imaju i zene nakon prestanka ovulacije. Infarkt srca predstavlja propadanje i izumiranje srcanog tkiva. Zbog zacepljenja koronarnih zila dio srcanog misica ne dobija vise krv. Ako taj nedostatak potraje kratko srcane stanice se brzo oporave, ali ako potraje duze stanice odumru i vise se nemogu oporaviti. Sto je veci dio srca ostao bez krvi to je infarkt tezi.

Uzroci nastanka infarkta srca
Postoje dva osnovna uzroka koja dovode do nastanka srcanog infarkta, a to su:

Zacepljenje ugruskom nastalo na ateroskleroznoj naslagi

Iznenadno stezanje krvnih zila zbog za sada nepoznatih razloga

Ova dva uzroka pospjesuju jedan drugog i ne javljajuse se odvojeno. Kada aterosklerozne naslage smanje promjer arterija za 70 posto dovoljan je samo blai spazam (stezanje) zila ili mali ugrusak da srce ne dobije dovoljnu kolicinu krvi cime moze nastati infarkt.

Opasnost od infarkta se povecava povecanjem faktora rizika za aterosklerozu. Aterosklerozne nakupine koje se sastoje od holesterola i kalcija suzavaju krvne zile. Na ovim nakupinama se stvaraju ugrusci koji se sastoje od krvnih oplocica, fibrina, crvenih i bijelih krvnih zrnaca. U laksim slucajevima (kada je suzenje manje) dolazi do napada angine pektoris, a u tezim do infarkta.

Faktori rizika su sljedeci:

Povecan holesterol

Povecan pritisak

Pusenje

Povecanje tjelesne tezine

Secerna bolest

Nedostatak tjelesne aktivnosti


Holesterol
Povisena razina holesterola nakvazniji je uzrok koronarne bolesti. Kolicina holesterola zavisi od spola, dobi kao i prehrambenih navika.S obzirom da se radi o najvaznijem faktoru rizika za infarkt potrebno ga je drzati na razini od 5 mmol/l.

Bitno je znati da postoji “stetni” LDL (lipoprotein niske gustoce) holesterol i “korisni” HDL (lipoprotein visoke gustoce) kolesterol.

Izuzev kod velikih nasljednih bolesti metabolizma holesterola, povisen holesterol se javlja kao posljedica napravilnog nacin prehrane.

Prehrana sa previse zasicenih masnoca zivotinjslog porijekla (maslac, salame, crveno meso) preobilna prehrana i povecana tjeesna tezina.

Uzroci su povisenerazine holesterola. Umjesto toga potrebno je jesti voce, povrce, ribu, perad i sl.

Pušenje
To je nekada glavni uzrok infarkta. Nikotin i CO najstetniji su sastojci duhanskog dima. Pusenje ubrzava srcani ritam i stezanje krvnih zila, a utice i na stvaranje ateroskleroznih nakupina u krvnim zilama. Tek nekoliko mjeseci nakon prestanka pusenja srce ponovo uspostavlja svoj uobicajeni ritam

Povecana tjelesna tezina
Iako se ne ubraja medju najvaznije faktore rizika za infarkt srca, ona ima ulogu jer se odrzava pravilnom prehranom.

Tjelesna aktivnost
Istrazivanja su pokazala da redovna tjelesna aktivnost udvostrucuje opasnost od infarkta srca. Sportom se treba baviti 2-3 puta sedmicno, a najbolji sportovi su: hodanje, trcanje, voznja bicikla, tenis.

Koji su simptomi infarkta srca?
Trajna bol koja ne prestaje nakon 10-20 minuta, a ne mjenja se nakon dubokog udisaja. Zapocinje u sredini grudnog kosa i siri se prema ramenima jedne ili obje ruke ili u donju celjust.

Sta treba uraditi ako se posumnja na infarkt?

Izbjegavati svaki napor

Uzeti tabletu nitroglicerina (siri zile)

Sazvakati tabletu aspirina od 300 mg

Bolesnika treba sto prije odvesti u bolnicu kako bi se sto prije pruzila pomoc.

Ako bolesnik izgubi svijest treba poceti sa masazom srca i umjetnim disanjem. ...


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
255008

Powered by Blogger.ba